20 godina sam provela zatvorena u kući. Nisam mislila da mogu naučiti nešto novo, posebno sam se bojala kompjutera. Danas već mogu sama da istražujem po netu i da sama radim na računaru. Ovo iskustvo mi je bilo super, ja sama primjećujem kao i ljudi oko mene koliko mi je poraslo samopouzdanje i koliko sada uživam u životu.

Odrasla sam u veoma patrijahalnoj porodici gdje se poštuju određena pravila i gdje ja kao žensko nemam ona prava koja mislim da treba da imam. Često nemam pravo ni da iznesem svoje mišljenje o nečemu. Čak i kada bih ponekad odreagovala na način koji nije u skladu s našim porodičnim pravilima, bila bih ućutkivana od strane drugih, starijih žena. Nakon što sam na ovom seminaru osvjestila da sam samo ja odgovorna za svoje emocije i potrebe, i sada kada znam kako da time ne ugrožavam nikog drugog, dobila sam i snagu i volju da se počnem više boriti za sebe. Prateći svoj osjećaj sigurna sam da konačno radim nešto dobro za sebe. Borim se za sebe, za svoja prava, za svoje JA!

Imam više razumijevanja za svoje roditelje i imam bolji odnos s njima. Bila sam u grču pri razmišljanju o svojoj porodici da nisam znala kako propraviti i unaprijediti svoju situaciju. Zahvaljujući ovoj radionici došla sam do rješenja kako da postupim i kako da bolje razumijem sebe prvenstveno. Osjećam se manje krivom za pojedine događaje iz mog života i života bližnjih. Zauzimam se više za sebe, puno ozbiljnije doživljavam unutarnje dijete i shvatam važnost brige o sebi.

Kao muškarac došao sam na radionicu rodne ravnopravnosti spreman da budem napadnut, spreman za žestoke diskusije. Međutim, kako se radionica odvijala, ja sam se slagao sa svime rečenim i nisam imao potrebe da branim sebe ili muški spol.